Ginza krajolik u prosincu

Prototip "Poinsettia": Na ovoj razini、Još nije dobro
Područje Ginze u prosincu

Neki dan (12/16)、Otišao sam u Ginzu da vidim Yasuhara Yoko s kokugakaijeve solo izložbe.。Bio je to posljednji dan、Bilo je mnogo ljudi koji su posjetili sve samostalne izložbe.、Broj ljudi koji dolaze vidjeti slike se ne smanjuje、Malo sam se oslobodio。

Prošlo je neko vrijeme otkako sam bio u pješačkom raju。Čujem i puno Kineza.、Osjetio sam da je turizam u toj zemlji postao otvoren。Sjedeći na neočekivanom mjestu na ulici、Obiteljska kockanja sa pametnim telefonima。Još uvijek postoji lagana nelagoda、Gledajući razinu kineskih turista u Hitoko、Osjećam se kao da sam postao prilično blizu japanske strane。

Kad ste okruženi nebom、Europa、Amerika、južnoamerički、Odjel na Bliskom Istoku、Afrička lica idu。Otišao sam s samo košuljom、Ipak, znojio sam se。12Sredinom mjeseca、Što se događa u ovoj vrućini?。Neki ljudi hodaju vlastitim majicama、Neki ljudi pored njega istroše se.。S neba、90 stupnjeva za svaku galeriju、Trzanje je i savijeno。

Poinsettia je patila dugi niz godina、Jedna pronađena strategija、Ove godine sam malo ubrzao teret na ramenima (uskoro、Stavit ću to na youtube.)。Do Nove godine preostalo je 10 dana。Zdrava osoba、Kad vidim živahnu solo izložbu、Tijekom planiranja i prototipiranja desetak slika koje će biti objavljene sljedeće godine、Također vam daje energiju da pronađete drugu strategiju za Poinsettia.。

Poinsettia - zima sunčana

       「ポインセチア・冬晴れ」 水彩Water Ford 紙 (粗目コットン紙)

今日も夕方から急いで一枚描いた一昨日の絵のバリエーションモチーフはまったく同じただいつもより細い筆を使って細かく描いています

ここ2~3年毎年ポインセチアを描いていても一枚も納得いく感じがありませんでしたそれでも前回と今回とでこの(ブログのような)方向なら多少攻略法が見えてきた感じがします

こういう “実写” 的な絵でも実は多くの「作為・フィクション」があります決して見えるままに描いているわけではないのです「創作」ですから作為は当然ですが具体的にはまず対象物を「置く」ところから始まります背景を作るのです

この絵で?背景に団地があるとか木があるとかはあまり重要ではないと考えていましたそれよりは晴れなのか曇りなのかのほうが大事だった(ムードですね)それと関連させ(できるだけ描く手間を省きながら)「窓枠」で背景に変化を作れないか窓から奥の “寒色系の色” と手前の壁ポインセチアテーブルの“暖色系” とどう 接着させるかを考えていました

ポインセチア・冬の日

「ポインセチア・冬の日」 水彩ファブリアーノ紙

ポインセチアの連作(練習)中前回ブログのモチーフを作品にしてみた絵画教室の窓から見える風景だこの静かな冬の日のずっと向こうに砲声が響き多くの人々が無駄死(と言っては過酷だが)ともいえる死を半ば強制され残された家族や人々の怒りや悲しみが毎日積み重なっていくのを考えるのもつらいこんな平穏がなぜそんなにも難しいのだろうか

昨日久しぶりに知人の個展などのため銀座へ行ってきた忘れかけていた歩行者天国を歩くと冬とも思えないほど “暑かった”汗をかいてしまい帰りに風邪をひくのではないかと心配になるほど中国語も増えてきた英語も多く聞こえてくる平和だなあと思う一方で観光旅行など一生縁のない人々も数億人はいる現実そんな中で絵を描き発表すること何をどう考えたらいいのか分からなくなる

この絵は思ったより簡単に描けた白い窓枠と窓の向こうの木の枝にマスキングポインセチアを描いたあとは奥の風景から徐々に色を重ねるだけフロアの板の幅は “適当”窓の向こうのアパートをもう少し低く描けばよかったなと思うくらいでまあまあイメージどおりにできた