
Nakon prijenosa YouTubea na Asaichi jučer、Niki izložba u Nacionalnom muzeju umjetnosti u Nogizaki、Otišao sam vidjeti neovisnu izložbu。
Imam mnogo poznanstava na obje izložbe.。Moj glavni cilj je vidjeti ih kako se dobro prodaju.。Nije me briga za sadržaj、U svakom slučaju, sve dok puštaju živahno i glupo djelo, to je u redu.。Povrh svega、Volio bih učiniti nešto glupo da su učinili nešto glupo.、svi、Trebam li reći da je nevjerojatno?、Prilično su dobri u sastavljanju i sve to zajedno varaju bez ikakvih problema。Ali、To je u redu。Ali samo crna vrpca u mjestu događaja、Usamljena sam i ne mogu to učiniti。
Mediji se odnose na "umjetnost"、Imamo potpuno drugačiji osjećaj kao umjetnike (je li u redu uključiti sebe kao umjetnike?)。Što se tiče medija、To je vrlo "originalna" ideja、人目に触れないところでの努力の結晶、的にまとめてしまいがちだ。だから普通の人との薄い接点がますます薄くなる。
それはたしかに見当違いではないし、放送という時間の制約がある中ではある程度やむを得ないところがあるとは思う。To je rečeno、Prava umjetnost je još pristupačnija、Raznolikost、Ponekad je zabavno、Ponekad je teško。
Za umjetnike、Najvažnija stvar je umjetnost、Život je jednak ili sljedeći、To je sigurno istina。Umjetnost je、普段の生活や他のすべてのことに多大な「コスト」を伴う「生き方」そのものです。それを受け入れるには、才能などよりむしろ一種の覚悟が要る。ほんの束の間の解放と、ほとんどの時間を消費し続ける覚悟だ。そこが共有できているから、アーティストは互いにライバルであると同時に、貴重な、貴重な仲間なんです。
そのくせ、ではアートってなんですか?と問われると、たいていすぐ答えられない(笑)。メディアにとっては、「言語化」が必須の手段だからそう訊くのだが、アーティストにとっては言語化が主体ではないからね。無言あるいは意味を為さない “から騒ぎ” も、「作品」そのもの、「体現」そのものを見よ、と言ってるだけのこと。言語化しか伝達方法がないと思いこんでいるような人々には、そこが通じにくい。ali、その思い込みさえ外れれば、アートなど、すぐ目の前にあるごく普通のこと。だって、ごく普通の人(「普通」という意味が曖昧だけど)がやってることなんだからね。
アーティストがやることすべてが「アート」なんです!その単純な意味が、どうしてもメディアを通すと、歪められ、時にはまったく伝わらない。実物、本人の前に自分自身が向かい合えば、すぐにアートとの会話が始まるんだけどね。