
Gotovo završen。Ovaj trenutak kad crtam četkicu, osjećam osjećaj oslobađanja。Ovo bi me natjeralo da popijem piće noću、Sad je ručak, pa čak i ako je to ista šalica, to je kava。Ohladi se večeras、Što kažeš na to、Počinjem razmišljati o tome kako to popraviti。Dakle, ovaj je trenutak dragocjen。
Otkako sam počeo crtati、Otprilike mjesec dana。U mom slučaju、U prosjeku se čini da će veći komadi biti dovršeni brže od malih komada.。To je vjerojatno zbog toga jeste li ga unaprijed pripremili ili ne.。Često počinjem sama crtati male komade (iako postoje neke dobre točke).、Ponekad se zaustavi na pola puta。Ako to učinite、Poput ugljena katrana koji se nikad ne osuši、Nekoliko sam godina prilijepio za vas (iako možda ne bih rekao da je to loše)。eto zašto、U svakom slučaju, morate stići tamo u najkraćem mogućem vremenu do kraja。そのうえでじっくり加筆するなり、あらたな作品にステップアップするのがいい。
ウクライナで戦争が起きている。そのさなかに、こんな大脳のしわが伸びきったような絵を描くなんて(しかも「田園」!)、同じ地球に棲み、同じ時代の空気を吸っているといえるのだろうか―もっと現代を象徴するような絵を描かなくちゃ―なんて焦ったりしていたが、それが現代なのだ、と最近は思う。
家族を養うために他国へ人を殺しに行く傭兵がいる。いっぽうでその犠牲者を弔う仕事もある。爆弾や兵器を作る会社もあれば、その傷を治す薬を作る企業もある。いつでも学ぶ機会のある世界もあれば、一生教育に無縁な子どもたちもいる。それが世界なのだ。そしてそれらが深いところで、みんなつながっていることがやっと解ってきた。世の中に、他といっさい無関係なものなんて何一つないのだ。
自分ができることをやる。Ne pretjeruj、でも誠実に。それがすでに難しいことなのだし。